Ljubi taj kamen, na njemu si nika’ ka’ cvit.
Gledaj to more, lipota, moreš umrit’.
Naši su stari prvi tu došli, bacili sidro u kraj –
i rekli, ovo naša je zemlja, zauvik znaj.

Kada odem, kad se duša s tilom pozdravi.
Ti ne plači, samo za mnom baci ruže tri – za srce južnjačko!
Sine moj pamti to!

Crvenu boje naše krvi,
bijelu da budemo prvi i
plavu kao more Jadransko!