Za moje stvarno loše uspomene
Ne mogu uvijek krivit’ sve te žene
Jer bolje probat’ stoput nego vječno biti sam

Ne želim krivit’ svoju narav tešku
Za svaki promašaj i svaku grešku
Jer bit je svakog odnosa imat’ zrno ponosa

I ne odustajem
Kad padnem ustanem
Ne, nema predaje sve dok srce ne stane

Jer život sobom nosi stvari grube
A pobjednici jaki i kad gube
I nikad nije vrijeme da se dalje ne krene

I ne odustajem
U ljubav vjerujem
Ne, nema predaje sve dok srce ne stane