Smijem se u sebi, mada rijetko
sve je važno, sve je sveto
za mene predaleko

Pričam sama sebi, ali tiho
da ne probudi se netko
koga nema odavno

Moje vrijeme vrijedi ništa
to je vrijeme bez tebe

Ledeno doba traje i traje
sante od bola plove, plove
tvoje smrznuto lice
mada hladno, tako lijepo je
možda jednom opet svane proljeće

Tijelo, glava, misli još me služe
ko da namjerno me guše
otkud snaga tolika

A služi me i pogled koji kaže
nekad dirne plitke lađe
sad su ljuske oraha

Moje ruke vrijede ništa
ruke prazne su bez tebe