TEKST PJESME

Budnosti nikad dosta gospođice od tri pedlja
Na krivinama zadnji vagoni luđački tresu
I mnogi prazne crijeva zaboravljajući stid
A oholost nekad suđena da bude vrlinom
Splasnjava naočigled i smrdi nadaleko
I nitko nema snage da odagna propadanje
I nitko i ne pokušava da bude više od hladne želatine
Koja laprda među krajnostima kao rijetko govno
Dok svi tvoji besprizorni usrećitelji
I samozvani štovaoci onog što ne razumiju
I svi tvoji plaćeni nitkovi, doušnici i sjećikese
I svi tvoji mutavi urlatori zvučnih titula
Hrabro spletkare zaštićeni lopovskim kodeksom
Koji štiti vjernike od zaraženih
A svaku duhovitost uvijek i na vrijeme
Efikasno liječe u samom začetku
Pa kakvo ime da ti damo gospođice od tri pedlja
Krivo srastanje, gospodine, krivo srastanje
Kao kad bogate prose za miraz
A talon nose ružni i opaki
Sa nečuvenom moći da tjeraju što zažele
Mnogo ih je i strašno galame
Obično razbiju sva ogledala na koja naiđu
Obično razbiju sva ogledala na koja naiđu
Da ne ostane ni spomen na ljepotu

Tekst dodao: Gabriel

Broj pogleda: 1.757