Negdje tamo na onoj kući
Negdje do ceste prozor treći
Takvom čežnjom gledao sam
Da ne mogu riječima reći

Jedan okvir i komad stakla
Bio je cijeli moj svemir
Samo rukom si me takla
I od tada moj si nemir

Da poklonis najljepši cvijet
I dragog kamena sjaj
Ja bih ga mijenjao
Za tvoj zagrljaj

Kad pokloniš otrovni trn
Iz ruke ga uzimam ja
Samo da osjetim
Tebe prije sna

Negdje tamo na onoj kući
Negdje do ceste prozor treći
Tebe draga FolkoTeka ljubiću cele noći
I ako mislim da zbog umora od posla neću moći
Tamo je vječiti je izvor
Mojoj žalosti i sreći