Već je sa 5 godina počeo pokazivati zanimanje za harmoniku, a s 12 godina osniva svoj prvi glazbeni sastav. Kasnije postaje članom najboljih sastava istarske regije s kojima svira većinom po turističkim mjestima. U svim sastavima bio je glavni, vokalni solist, klavijaturist i saksofonist. Završio je i srednju muzičku školu u Puli , specijalizirano, odjel saksofon i klavir. Nakon toga, nastupa u raznim bendovima u Hrvatskoj, Sloveniji i po Europi, gdje je skupio ogromno iskustvo i naučio se služiti sa još par instrumenata (gitara, flauta, bubnjevi).

Po povratku, dvije godine radio je honorarno na radio postaji HR-a Pula kao glazbeni urednik. Tamo je i upoznao Livia Morosina s kojim počinje uspješnu suradnju sa kojom je i započela njegova profesionalna karijera.

Početak njegove solo karijere, 1993. obilježila je pjesma “Ne moren bež nje”, koja ga dovodi do uspješne suradnje ponajviše s autorom Liviom Morosinom a i ostalim hrvatskim skladateljima. Ubrzo postaje jedan od najpopularnijih i najuspješnijih hrvatskih izvođača u tadašnje vrijeme. Uskoro osniva i vlastiti bend “Superfree”, s kojim uživo promovira svoje pjesme. Bend svira širom Hrvatske, Slovenije, BiH, SAD, Njemačke, Švicarske itd. Od toga se izdvajaju samostalni nastupi u dvorani Vatroslav Lisinski, Dom sportova, dvorani na Gripama-Split, dvorani Mladosti u Rijeci, stadion u Vinkovcima, Pulskoj Areni i slični.

1995. biva nominiran u čak 5 kategorija za prestižnu hrvatsku nagradu Porin, no osvojio je nagradu samo za najboljeg debitanta. Odlukom predsjednika republike Hrvatske 1997. godine dobio je Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića za osobit doprinos kulturi Hrvatske. Osim svega toga, on je i aranžer i producent većine svojih pjesama, te je pomoću svojih pjesama približio i popularizirao istarsku čakavicu širem hrvatskom slušateljstvu.

Izvor: Wikipedia.org

Alen Vitasović tekstovi pjesama